Subotnji dan proteklog vikenda džematlije i jedna grupa mektebskih polaznika džemata Došci/Gornji Kamengrad (MIZ Sanski Most) iskoristila je za zijaret Istočnoj Bosni, posebno šehidskom Memorijalnom centru Potočari. Osim što nam je glavni cilj bio zijaretiti mjesto najvećeg i najstravičnijeg zločina nad našim narodom, odlučili smo posjetiti i jedan povratnički džemat u tom kraju. Prethodno smo, ispred polaznika našeg mekteba, kupili jedan kompjuter i odlučili ga pokloniti mektebskoj djeci tog džemata, kao znak naše ljubavi, pažnje i podrške njima. Sa predsjednikom MIZ Bratunac, Admir ef. Velićom dogovorili smo da to bude džemat nane Fate Orlović, dakle, Konjević Polje.
Mektebski polaznici uručuju kompjuter za djecu mekteba Konjević Polja

Na putu do Konjević Polja pažnju su nam samo privlačile (bez)brojne hajr-česme. Česme koje rijetki živi podigoše pred duše svojih živih koje mi samo ne vidimo. Pred duše šehida plemenitih. Kao istinski domaćin, u haremu džamije nas je dočekao imam džemata Konjević Polje. Kako smo malo kasnili, nastava je već bila završila, pa nas 'njegova'djeca nisu čekala. Imam nam je ukratko ispričao kako devera povratnički narod. Odnedavno je tu, veli, pa nam nije znao plaho kazati, ali i ono što je kazao dovoljno nam je bilo da shvatimo da je svake hvale i divljenja vrijedno nastojanje tih ljudi da žeravicu islama u tim krajevima od gašenja otrgnu. A da ih peče, sigurno je. Sa 'svojom' djecom sam uručio hediju u vidu kompjutera za polaznike tog mekteba i zamolio ga da dječici prenese naše selame i žaljenje što ih nismo upoznali. I prije nego se ukrcasmo u autobus, iz avlije uz džamiju, pređe nam jedna hanuma u ruci noseći teglu meda. Domaći je, veli, kad ste nas posjetili i hediju djeci uručili, bar ovoliko od mene. Bi mi drago što još jednom posvjedočih dobrotu i merhamet našeg naroda. Ne reče nam ni ime, i ne upitasmo je. Sve nas zateče njen gest. Neka ovaj redak na papiru bude naše veliko hvala komšinici lijepe džamije u Konjević Polju.
Senad Omić