Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Članci

DAN DŽAMIJA

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ

"DAN DŽAMIJA"

1993. - 2007. godina

 

Braćo i sestre u islamu! Danas 17. rebiu-l-ahira 1428. godine po hidžri, što odgovara 04. maju 2007. godine po Isau a.s., uz Allahovu dž.š. pomoć govorim na temu «Dan džamija 1993. - 2007. godina". Naime, Rijaset IZ-e u BiH je prije 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja, «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog agresora, Ferhadija džamija u Banja Luci. "Dan džamija", podsjeća na  stradanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u BiH u toku krvavih agresija na BiH (srpske i hrvatske), u periodu 1992. - 1995. godina.

Ferhat-pašina džamija, sagrađena 1579. godine, je centralni objekat u Banja Luci i jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture, XVI vijeka. Džamija je dimenzija 18 m. X 14 m., vrh kupole je visok 18 m., a munara 43 m.. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrštena na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Džamija je djelimično uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio cjelokupni kompleks džamije. Ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula. Ferhadija je bila jedna od 16 Banjalučkih džamija, koje su tokom agresije na RBiH od 1992. - 1995. godine, do temelja porušene. 

Džamije su Allahove dž.š. kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva. O tome da džamije pripadaju Allahu dž.š., svjedoči 18. ajet Sure El-Džin:

            "وَأَنَّ الْمَسَاجِدَ لِلَّهِ فَلَا تَدْعُوا مَعَ اللَّهِ أَحَدًا" (سورة الجن: 18)

"Džamije su radi Allaha, i ne molite se, pored Allaha, nikome!" (Suretu-l-Džin: 18)

U citiranom ajetu Allah dž.š. kaže da džamije pripadaju Njemu i zabranjuje upućivanje dove bilo kome mimo Njega. Pa kada džamije pripadaju Allahu dž.š., kako se neko smije usuditi da ih sruši i kakva je to koncentracija patološke mržnje u utrobama onih koji su im željeli zamesti svaki trag, na tlu šehidskom krvlju natopljene Bosne i Hercegovine? 

Opće je poznato da neprijatelji islama, ne biraju metode u borbi protiv muslimana i za njih nisu svete: džamije, mektebi, mezarja, mostovi, sahat-kule, hanovi, hamami... Oni stoljećima zatiru tragove islama na širem prostoru Balkana, a preživjele muslimane prisiljavaju na stalnu hidžru i zbijanje na sve uži životni prostor, kako bi u svakom narednom naletu imali što manje posla. Džamije i vakufi se ovdje u Bosni i Hercegovini ruše od 1878. godine, pa sve do posljednje dvije krvave agresije na nju (1992.-1995.). Rušitelji se proglašavaju svetim ljudima i nacionalnim herojima, dok mi živimo u nadi da će se zločinci već jednom proći zločina i prihvatiti nas drugačijim...    

Allah dž.š. u kategoriju najvećih nasilnika ubraja one koji u džamijama sprječavaju spominjanje Njegova imena i koji ih ruše, pa u 114. ajetu Sure El-Bekare kaže:

            "وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنْ مَنَعَ مَسَاجِدَ اللَّهِ أَنْ يُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ وَسَعَى فِي خَرَابِهَا أُوْلَئِكَ مَا كَانَ لَهُمْ أَنْ يَدْخُلُوهَا إِلَّا خَائِفِينَ لَهُمْ فِي الدُّنْيَا خِزْيٌ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ" (سورة البقرة: 114)

            "Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!" (Suretu El-Bekare: 114)

             Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim podvizima, a jadan li je narod koji pokušavajući da izbriše tragove kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijeni, misli da će preko noći postati velikim i slavnim! 

Za vrijeme posljednje oružane agresije na BiH potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog agresora, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog agresora, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (od srpskog agresora 175, a od hrvatskog agresora 43), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog agresora, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40%.

Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.

Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna šta mu se desilo u bliskoj prošlosti, ima šansu za nestanak u eventualnom narednom naletu, jer kada nestane tragova materijalne i duhovne culture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i biološki nestanak jednoga naroda.

Ne samo da se zločinci nisu zadovoljili sa rušenjem džamija, nego su i njihove lokacije pretvarali ili još uvijek pretvaraju u parkirališta ili mjesta za izgradnju stambenih i dugih objekata. Na tom putu im niko od domaćih i međunarodnih faktora nije stajao, niti stoji, tako da su na oči ozlojađenih Bošnjaka nicali objekti, u nadi da će pravednim rješenjem nekih od sudova naknadno biti uklonjeni, a sudovi su donosili presude ili odluke protiv oštećene strane, kao što je slučaj sa odlukama Doma za ljudska prava vezanim za Divičku i Zamlaz džamiju u Zvorniku.

 Allahovom dž.š. voljom i snagom su se Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetki pojedinci iz druga dva naroda suprostavili strašnoj agresiji i zlu koje se nadvilo nad Bosnom i Hercegovinom i njihova je zasluga što makar na jednom dijelu BiH danas ima: džamija, mesdžida, mezarja i drugih vakufa, kao i vjerskih i drugih objekata drugih naroda. Islam je Bošnjake učinio posebnim, jer u protivnom na prostoru koji su oni branili ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to je islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja, koja garantiraju svakom pojedincu: slobodu, pravo na uživanje njegova posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.

 Braćo i sestre! Gradimo džamije i čuvajmo džemat! Ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici! Čuvajmo naše džamije, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama zamesti svaki trag! Zapamtimo da je naša obaveza rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one postojale i najozbiljnije pristupimo tom poslu! Uključimo se na prvom mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i komšijama u dijaspori da je naša obaveza rekonstrukcija porušenih džamija, jer su one simboli našeg višestoljetnog postojanja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine! Ne čekajmo da nam hareme štite i ograđuju naši prijatelji iz islamskog svijeta, već se organizirajmo i uređujmo ih sami, jer je to naša obaveza prema našim umrlim!

Ne prodajimo i ne mijenjajmo imanja, već ih obnavljajmo i kultivišimo, jer ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu! Prodaja ili zamijena naše imovine, u manjem BiH entitetu ili na prostoru Federacije, odakle smo protjerani, je haram, jer se time prodaje dio Bosne i Hercegovine i svega što ona podrazumijeva! 

Rijaset IZ-e u BiH je na svojoj 22. redovnoj sjednici, održanoj 31. januara 2007. godine, odnosno 12. muharrema 1428. h. godine, donio zaključak da se u povodu Dana džamija u svim džamijama u BiH i bošnjačkoj dijaspori održi hutba na pomenutu temu, te da se organizira sergija za pomoć u temeljitoj rekonstrukciji Vidorijske džamije u Bosanskom Novom i "Tekija" džamije u Bosanskoj Gradišci.  

Molim Allaha dž.š. da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda s.a.v.s. učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u obećane džennete, u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Sarajevo, džamija "Kralj Fahd",  17. rebiu-l-ahir 1428. h./ 04. maj 2007. g., hatib: Nezim Halilović Muderris

Stavovi autora tekstova objavljenih na web portalu www.rijaset.ba ili sadržaji preuzeti iz drugih medija nisu nužno i zvanični stavovi Rijaseta IZ u BiH