OSNOVNI TIPOVI DŽAMIJA
OSNOVNI TIPOVI DŽAMIJA Navedeni zajednički elementi svih džamija faktor su uniformisanja i objedinjavanja, mada daju i elemente raznovrsnosti. Ipak, mnogo je više faktora diversifikacije koji nameću neke sistematizacije u cilju sagledavanja razvoja džamijske zgrade. Kao prvi element klasifikacije nameću se tri perioda ili faze u razvoju kroz vrijeme. Prvi je formativni period sa hipostilnom dvoranom i dvorištem. Drugi period čini divergentan razvoj brojnih regionalnih stilova. Treća faza, koja čini nastavak druge i sa kojom se preklapa, je faza stvaranja "monumentalnih stilova", uz dalju raznovrsnost stvaranja četiri monumentalna tipa: "centralnoazijski", "iranski", "osmanski", "mogulsko-indijski". Neosporno, najmarkantnija crta razvoja džamije je stvaranje brojnih lokalnih stilova, duboko vizuelno različitih, povezanih nevidljivim idejnim nitima sa Mekom i Medinom. Nove ideje i duhovnost islama materijalno i estetski su uobličavane slobodno, uz najveće poštovanje zatečene kulture i potpuno korištenje starih, postojećih tehnika, znanja, materijala i vještine. Ovo je najbolji demanti svih tvrdnji o islamu kao isključivom, netolerantnom, arabofobičnom, krutom u sprečavanju kreativne slobode pojedinca. Činjenica da se islam u praksi pokazao dijametralno suprotnim od onoga kako ga na Zapadu uporno predstavljaju, darovala je svijetu jedan od njegovih najblistavijih pronalazaka: bezbrojne tipove uvijek iste džamije. Ipak, u toj zapanjujućoj šarolikosti mogu se trendovi sistematizovati, pa se može uslovno doći do pet generalnih grupa tipova džamija. A) Tip hipostilne dvorane, sa ravnim krovom koji nose nizovi stubova, dvorištem opasanim zidom i pokojom malom kupolom, je tzv. "irački tip" i vezan je za arapske zemlje, a poslije se, kao podvarijanta proširio u Afriku i Španiju. B) Džamija sa "ivanima" je biaksijalno koncipirana kombinacija zatvorenih, natkrivenih i otvorenih prostora, u kojoj dominiraju od dva do četiri "ivana", monumentalne zasvođene kapije, bogato dekorisane. Ovaj tip je iranska varijacija na temu džamije, a proširio se u podvarijanti na Centralnu Aziju. C) Centralne potkupolne džamije sastoje se od jedinstvenog, slobodnog, otvorenog centralnog molitvenog prostora natkrivenog jednom ili više kupola i polukupola velikog raspona. To je tipična osmanska, turska džamija. Podvrsta ove prostorne koncepcije, ali natkrivena šatorastim krovom umjesto kupole, pojavljuje se u Indoneziji, očito nastala bez ikakve praktične razmjene uticaja sa Turskom. D) Trokupolna džamija sa ogromnim dvorištem je tip džamije u Indiji za dinastije Mogula. E) Paviljonski kompleks džamijskih objekata, opasan obodnim zidovima koji obuhvataju i pejsažnu arhitekturu između pojedinačnih paviljona, tip je džamije građen i razvijan u Kini.
