Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Članci

DOVA

DOVA

 وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ

فَلْيَسْتَجِيبُواْ لِي وَلْيُؤْمِنُواْ بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ

  „Kada te upitaju o Meni Moji robovi, ti im reci da sam Ja blizu, uslišavam dovu onoga koji moli, kada Me zamoli, pa nek se i oni Meni odazovu i nek Me vjeruju, ne bi li bili na pravom putu." (Al-Bekara, 186.)

ادْعُواْ رَبَّكُمْ تَضَرُّعًا وَخُفْيَةً إِنَّهُ لاَ يُحِبُّ الْمُعْتَدِينَ

     Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.

وَلاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ بَعْدَ إِصْلاَحِهَا وَادْعُوهُ خَوْفًا وَطَمَعًا إِنَّ رَحْمَتَ اللّهِ قَرِيبٌ مِّنَ الْمُحْسِنِينَ

I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine. (Al-A'araf, 55-56)                     

     Muhammed a.s. je rekao: „Divna li su oružja vjernikova: strpljenje i dova". „Dova će vam koristiti da ublažite nesreću koja vas je pogodila kao i da spremno dočekate i otrpite nesreću koja vas još nije pogodila. Zbog toga Allahovi robovi, obraćajte se Allahu dovom." „Zaista čovjeku, zbog grijeha, koji čini, može biti uskraćena nafaka. Sudbinu ne može spriječiti ništa drugo osim dove, dok život ne može ništa produžiti osim dobročinstva." U jednom hadis-kudsijji Uzvišeni Allah poručuje: „Ljut sam na onoga ko mi se dovom ne obraća".

     Draga braćo, danas je 11. džumade-l-ula 1429.h., ujedno danas je 16. maj 2008. godine. U današnjoj hutbi govorim: "Smisao dove i značaj dovišta".

Smisao dove

     U islamu, čovjek se bez ikakva posrednika može obra ćati svome Stvoritelju. Jedan od načina tog obraćanja jeste i dova koja se prevodi kao molba, molitva, prizivanje u pomoć.

     Dova je vrsta ibadeta, ili kako to kaže Muhammed a.s. „srž ibadeta" a znači ponizno i skrušeno upravljanje molbi Stvoritelju Moćnome, koji sve može učiniti.

     Dova dolazi do izražaja onda kada mi učinimo sve što je u našoj moći pa tek onda molimo Allaha Uzvišenog da nam posao uspije. Dova i rad u ime Uzvišenog Allaha idu zajedno. Dova je ibadet, a svaki ibadet, pored iskrenog nijjeta i vjere u Uzvišenog Allaha, ima i svoju spoljašnju formu. Svaki musliman može svojim riječima moliti Uzvišenog Allaha, naravno uz uvjet da ne moli za grijeh ili štetu svome bratu muslimanu. Poznato je da Uzvišeni Allah uslišava molbe kod posebnih prilika a neke od njih su: noć uoči petka, noć uoči Kurban i Ramazanskog bajrama, pred iftar, na Arefatu, između ezana i ikameta, kada pada kiša, kada se vidi Kaba...

     Cijeli vjernikov život bi trebao biti dova, molitva i ibadet. Pogrešno je moliti Uzvišenog Allaha samo kada zapadnemo u neprilike, a obično samo tada se mnogi od nas iskreno sjete Uzvišenog Allaha. Muhammed a.s kaže: „Ko voli da mu dova bude primljena u nevolji i nesreći, neka se Allahu moli u sreći i blagostanju". Ako analiziramo dove Poslanika možemo vidjeti da su oni uglavnom molili za iskreno vjerovanje, jer je to najveće bogatstvo, i za oprost grijeha na budućem svijetu. Naš Poslanik Muhammed a.s. preporučuje: „Molite Allaha da vas sačuva od teških nesreća, tragičnih posljedica zle sudbine, i da se neprijatelj vašim zlom ne naslađuje."

     Dova je kao oslonac u datim okolnostima, kad svi oslonci oslabe, kada se od svega nada izgubi. Mi svi možemo i treba da se oslanjamo na Uzvišenog Allaha. Pravo na traženje Božije pomoći čovjek stiče tek onda kad je sa svoje strane poduzeo sve što je u granicama njegove mogućnosti. Kad se dobro i svestrano pripremimo za neku akciju ili posao, iskoristimo date okolnosti i raspoloživa sredstva i tada imamo pravo na Allahovu pomoć, jer i Uzvišeni Allah kaže: " Osloni se i pouzdaj u Boga! Allah je dovoljan da se u Njega pouzdaš." (33-3).
      Dova treba i mora biti vjernikovo osvješćenje, izraz njegove ljubavi prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku Muhammedu a.s. u čovjeku stvara svijest o odgovornosti, samokritiku i iskreno kajanje. Dova znači vlastito preobraćenje i stupanje na stazu spasa, samosvijest o samome sebi i onome što jesmo. Ako budemo ispravno živjeli islam Uzvišeni Allah će nam se odazvati na naše zamolbe.

     Dova samo po sebi, bez naše unutrašnje svjesnosti Boga neće imati svoju pravu vrijednost. Ona se tada sastoji od riječi i djela, a bez smisla. Kad bi smo u svakom momentu života poštovali principe Kur'ana, onda bi cijeli naš život bio dova provedena u riječi i djela.

     Dova je nada, želja i vapaj za pomoć. Međutim, ne treba doviti samo u momentima teškoće, nego i u svim trenucima našeg života, kako i Kur'an zapovijeda: " A kad čovjeka snađe zlo, onda Nas moli (ležeći), na boku ili sjedeći ili stojeći. Pa kada Mi otklonimo od njega njegovu nesreću, nastavi kao da Nas nije ni molio zbog nesreće koja ga je snašla. Tako je rasipnicima ukrašeno ono što su radili." (10-12)
     Muhammed a.s. kaže: "Svaki musliman, koji zamoli neku želju, u kojoj nema grijeha ni kidanja rodbinskih veza, Bog mu dadne jedno od troga, ili mu želji odmah udovolji ili mu ostavi za budući svijet ili ga sačuva od sličnog zla."

     Dova je mogućnost čovjekovog kontaktiranja sa svojim Gospodarom, mogućnost uticaja i mijenjanja vlastite sudbine. Kao put do Uzvišenog Allaha dova zahtijeva potpuno angažiranje čovjeka, dovođenje životne prakse u suglasje sa kur'anskim principima. Moliti, a ne izvršavati farzove, čitati Kur'an a ne postupati prema njemu, govoriti da je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj, a izabrati ga za druga, govoriti da volimo Muhammeda a.s. a ne sliditi njegov sunnet, izjavljivati da nam je drag Džennet, a ići putevima koji vode na drugu stranu, kazati da nas je strah džehennema a ne prolaziti se grijeha, priznati da je smrt istina a ne pripremati se za nju, baviti se istraživanjem tuđih mana, a svoje ne vidjeti i zaboraviti, uživati Allahove blagodati a ne zahvaljivati Mu na njima, slabo je vjerovanje i nije dovoljno da bi nam dove bile primljene. Za kabul dovu potrebna je iskrenost. Pokajanje i okretanje Uzvišenom Allahu.

Značaj dovišta

     Dove datiraju od stvaranja prvog čovjeka Adema a.s. Dovišta su posebna mjesta za dovljenje. Ona također datiraju od davnina.

     Prenosi se da je Ka'b ibn el- Ahbar rekao: „U vrijeme Allahovog Poslanika, narod Musa'a a.s. zadesila je velika suša. Musa a.s. izašao je sa Israilićanima da zajedno prouče dovu za kišu. Tri puta su izlazili, ali kiše nije bilo. Uzvišeni Allah je objavio Musau a.s. da muneće udovoljiti dovi, niti dovi njegovog naroda sve dotle dok je među njima onaj koji tuđe riječi prenosi. Musa a.s. rekao je Israilićanima: „Svi se pokajte Uzvišenom Allahu i prekinite sa klevetom! Pokajali su se pa im je Uzvišeni Allah dao kišu."
Prenosi se da je Isa a.s. izašao s narodom radi učenja dove za kišu. Kada im je dosadilo, Isa a.s. im je rekao: „Oni koji su učinili kakav grijeh neka odu." Svi su napustili mjesto, osim jednog od njih. Isa a.s. ga upita: „Zar ti nemaš ni jednog grijeha? Odgovorio je: „Tako mi Allaha, nisam ništa uradio, izuzev što je jednog dana, dok sam klanjao, pored mene prošla jedna žena. Pogledao sam je ovim okom, a kada je prošla, prstom sam izvadio svoje oko i bacio ga za tom ženom! Isa a.s. reče mu: „Ti uputi Uzvišenom Allahu dovu a ja ću reći: „Amin!" Proučio je dovu, a na nebu su se pojavili oblaci. Potom se prolila kiša i napojila ih.

    Dove se izgovaraju u raznim prilikama i na raznim mjestima. Imamo razne dove: abdestske dove, namaske dove, iftarska dova, dova poslije ezana, dova poslije jela, dova pred spavanje, jutarnje dove, večernje dove, dova vjenčanja, dova za rođenje djeteta, hatme dove, hadžske dove, i razne dove za svaku priliku i situaciju, kao i naše osobne dove kojima od dragog Boga tražimo dobrobit za nas, našu braću, naš narod i za sve muslimane cijelog svijeta.

    Također, dove se izgovaraju i prilikom vremenskih nepogoda, poplava, suša, zaraza, ratova, neimaštine i sl. Dove okupljaju vjernike na zajedničku molitvu. Božji poslanik Muhammed a.s. je izlazio sa svojim sljedbenicima na jednom brežuljku Medine, zarad molbe-dove za kišu.

    Mnoga današnja okupljanja na bošnjačka dovišta usmena tradicija veže za okupljanja Bogumila, u predislamsko dobu. Prema toj tradiciji oni su se okupljali u određenim danima, na zorištima, najčešće utorkom (utorkovišta) i četvrtkom (trgovišta), izlazili na uzvišenja i obavljali molitve, vezane za određene pojave.  Primanjem islama, ostala su i dalje utorkovišta, ali sada su zborišta preinačena u dovišta, a trgovišta u džumanska okupljanja i druženja.

    Danas su ova naša dovišta okupljališta Bošnjaka, druženja i posjećivanja ljudi, veselja, ali zašto ne reći i treći bajram u godini. No danas naša dovišta su i zarad prisjećanja na prošlost koja je popraćena borbom za muslimana opstojnost. Danas na našim dovištima njegujemo svoju tradiciju na kojima iskazujemo svoju vjeru u Jednog Boga kojeg molimo za oprost naših grijeha i spas naše vjere i naroda, i s   molbom dragom Bogu da nam podari berićet u godini, ljubav u porodici, druženje i pomaganje u društvu, sigurnost u domovini i nadu za bolju i prospiritetniju budućnost.

    Draga braćo, upravo ove nedelje otpočinju ovogodišnja dovišta. U nedelju je dova u Kamensko i Vukotiće. Ove godine na područiju Medžlisa islamske zajednice Olovo, imamo 20. tradicionalnih dova i dovišta. Od Kurban kamena na kojem je kako legenda kaže, sultan Mehmed II Fatih zaklao na kurban bajram svoj kurban, pa preko lokaliteta šehidskih mezarova iz osmanskog perioda (Jasik, Careva Ćuprija, Martinovići, Memagića Stijena) pa do zadnje dove na našem medžlisu, šehidske dove u Solunu, koja je novijeg datuma,  a poznato je da je ovo mezarje nastalo u toku zadnje agresije na BiH gdje je ukopano preko 140. šehida olovskog ratišta, svjedoče ova dovišta, da se na ovim prostorima konstantno vodila borba za očuvanje islama i opstanak muslimana. 

     Muhammed a.s. je rekao: «U ovom danu (petak) postoji jedan trenutak, u kojem klanjač kada nešto zamoli od Allaha zasigurno će to dobiti».

     Daj Bože da je taj trenutak kada mi učimo dovu: 

     Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim što nemamo snage da podnesemo! Oprosti nam grijehe, smiluj nam se. Ti si Gospodar naš, pa pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje.

     Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na drugom svijetu i sačuvaj nas od grijeha.   

     Gospodaru naš, podari nam berićetnu godinu i podari nam imetak da ga trošimo u korisne svrhe i na izgradnji naših džamija, mesdžida i drugih nam nasušno potrebnih hajrata. 

     Uzvišeni Allahu sačuvaj našu mladost od nemorala, alkohola i droge.

Esad ef. Pepić, Olovo

Stavovi autora tekstova objavljenih na web portalu www.rijaset.ba ili sadržaji preuzeti iz drugih medija nisu nužno i zvanični stavovi Rijaseta IZ u BiH