RESTITUCIJA I BUDUĆE AKTIVNOSTI GH VAKUFA
Iz svega što je izloženo u prethodnim poglavljima može se konstatovati da je pitanje svih pitanja za reintegraciju i dalji ekonomski napredak ovoga kao i svih drugih vakûfâ sprovođenje restitucije oduzete imovine, ali restitucije koja bi se bazirala na standardima usvojenim u svijetu. Ovo znači da ukoliko oduzeta imovina fizički postoji tada treba da se izvrši povrat te imovine ranijem vlasniku, osim u izuzetnim slučajevima kada bi povratom bili narušeni vitalni interesi države. Tada izvorni vlasnik treba da dobije pravičnu novčanu ili odgovarajuću naturalnu kompenzaciju.
GH vakufu je u periodu od 1918. do 1958. godine oduzeta ogromna imovina koja se po svome karakteru može podijeliti na stambeno- poslovne objekte i dućane u Sarajevu i na zemljišno šumski posjed u predjelu između Tešnja, Teslića i Doboja.
Zemljišno-šumski posjed
Kao što je u historijatu Vakufa opisano oduzeti dio posjeda u periodu 1918.-1933. godina, Vakuf je donekle uspio da kompenzira sticanjem u vlasništvo nekih objekata u Sarajevu, a jedan dio vrijednosnih papira, beglučkih obligacija, nije iskorišten nego je tadašnja Uprava Vakufa imala u planu da od tih i drugih prikupljenih novčanih sredstava uradi obnovu Tašli hana. Nažalost, aktuelnim konceptom državnog Zakona o restituciji su obligacije kao neizmirena potraživanja izbačene iz ovog Zakona. Obzirom da ovakva potraživanja nisu ni predmet sukcesije imovine iza SFRJ ovim postupkom se je stvorila pravna situacija u kojoj takve neizmirene obaveze današnje države kao sukcesora ranije za područje BiH treba da nepovratno propadnu. Obaveza Vakufa je da ukazuje na ovu nepravilnost obzirom da su svi dosadašnji prijedlozi Zakona o restituciji u oba entiteta predviđali kompenzaciju za pomenute obligacije jer bi se time definitivno riješio problem potraživanja za ranije oduzete, a neisplaćene zemljišne posjede. Ovakvu kompenzaciju u procesu restitucije je predviđala i ranija socijalistička država kada je sprovodila anketu o oduzetoj imovini pred kraj svoga mandata. Obligacije je trebalo da se naplaćuju u periodu od 50 godina nakon oduzimanja, a ova obaveza države, kao i nadoknade za drugu oduzetu imovinu, je negirana u socijalizmu.
Što se tiče dijela posjeda koji je oduzet agrarnom reformom iz 1945./46. godine u površini od cca 35 hiljada dunuma to je imovina koju Vakuf potražuje u naturalnom obliku. Najveći dio ovoga posjeda (Općine Doboj i Teslić) danas koriste JP Srpske šume i potpuno je neizvjesno da li će konceptom predstojećeg državnog Zakona o restituciji ovakva imovina da se vraća izvornim vlasnicima ukoliko je koriste javna preduzeća.
Pribavljanjem dokumentacije za ovaj zemljišni posjed konstatovali smo da je Rješenjem o agrarnoj reformi iz 1945. godine izuzeto od oduzimanja, odnosno ostavljeno u vlasništvu Vakufa 300 dunuma šume za izdržavanje Begove džamije. Međutim ovaj neoduzeti dio posjeda koji se nalazi u Općini Doboj nikada nije predat na upravljanje Vakufu. Od tada do danas je cca 50% površine uzurpirano od privatnih lica i na njih kao korisnike uknjiženo u katastar, a cca 50 % površine koriste JP Srpske šume. Kako su naši dosadašnji zahtjevi za rješavanje imovinsko–pravnih odnosa sa Općinom Doboj i JP Srpske šume ostali bez odgovora planiramo pokrenuti sudski spor obzirom da smo pribavili svu neophodnu dokumentaciju.
Dio ovoga posjeda koji je u općini Tešanj uglavnom predstavlja obradivo zemljište i koristi ga domaće stanovništvo koje je upisano kao katastarski posjednik, a GH vakuf se u gruntovnim knjigama vodi kao vlasnik obzirom da je zemljište izvan gradskog područja i nije nacionalizovano 1958 godine. Aktuelne probleme uzurpacija ovakvog vakufskog zemljišta zbog izgradnje velikoga broja kuća i drugih objekata u području oko Tešnja rješavamo priznavanjem uzurpacija na bazi dosjelosti i to na površinama zemljišta koje zauzimaju kuće i okućnice, a za preostale neizgrađene zemljišne površine očekujemo rješenje u okviru restitucije.
Imovina oduzeta u Sarajevu
U Sarajevu je GH vakufu 1958. godine Zakonom o nacionalizaciji poslovnostambenih zgrada i građevinskog zemljišta oduzeto:
-Poslovnog prostora
9.948 m²
-Stanbenog prostora 9.476 m²
-Građevinskog zemljišta 8.885 m²
Oduzeta imovina se nalazi u ulicama oko Begove džamije i njenoj neposrednoj okolini kao i u dijelu centra grada koji je izgrađen u austrougarskom i periodu između dva svjetska rata.
Dalje navedeni objekti nisu pod upravom Vakufa jer su svi nacionalizovani, ali su u posljednje vrijeme dijelovi nekih objekata od strane općine predati na korišćenje Vakufu obzirom da su oslobođeni od dosadašnjih korisnika.
-Gazi Husrev-begova palata, velika poslovna i stambena zgrada između ulicâ Mula Mustafe Bašeskije, Ferhadije i Trga Fra Grge Martića.
U ovoj zgradi Vakuf koristi samo dio prizemlja koji smo adaptirali i izdali za robnu kuću TERRANOVA.
-Bivša zgrada policije u ulici Obala Kulina Bana br. 24, izgrađena kao palata u pseudomaurskom stilu.
-Poslovno–stambena zgrada na uglu ulicâ Mula Mustafe Bašeskije i Edhema Mulabdića.
- Poslovno–stambena zgrada na uglu ulicâ Kulovića i Branilaca Sarajeva.
U ovoj zgradi Vakuf koristi jedan stan i kompletno prizemlje.
-Stambena zgrada u ulici Sime Milutinovića.
Kod navedenih stambeno poslovnih objekata u pretstojećem procesu restitucije nema nikakvih zapreka da se vrate u vlasništvo Vakufa integralno kako su i nacionalizovani. Važeći Zakon o prodaji nacionalizovanih stanova na kojima postoji stanarsko pravo na vakufske stanove se odnosi samo pod uslovom da se od strane izvornog vlasnika dâde saglasnost za otkup. Komisija za otkup nacionalizovanih stanova uspostavljena od Rijaseta IZ je zauzela stav da se vakufske zgrade koje su u centru kao i druge koje omogućavaju poslovnu perspektivu treba da očuvaju kao cjeline i da se otkup nacionalizovanog vakufskog stana može dozvoliti samo u slučajevima kada vakuf ne vidi poslovni interes i kada je povoljnije prihvatiti zamjenski stan. Naime dobivanje zamjenskog stana je predviđeno usvojenim Zakonom u čisto administrativnoj formi kao princip, ali bez ikakvih podzakonskih akata o sprovođenju takve kompenzacije i bez ikakvih naznaka o kakvim se stanovima radi i koja je njihova tržišna vrijednost. Zbog ovoga se ne može izvršiti neophodno poređenje tržišne vrijednosti eventualne zamjenske imovine sa tržišnom vrijednosti vakufske, a što je osnovni preduslov bilo kakve zamjene.
Pobrojani objekti GH vakufa nalaze se u strogom centru Sarajeva i svi stanovi se praktično mogu smatrati poslovnim prostorima od kojih su neki već prešli u tu kategoriju tako da bi zamišljena nadoknada sa zamjenskim stanovima bila na nenadoknadivu štetu GH vakufa.
Što se tiče poslovnih objekata ili pojedinačnih dućana izgrađenih u osmanskom vremenu potrebno je uočiti da su pored imovine kojom je u potpunosti gospodario Vakuf postojali i specifikûmi u ugovornim odnosima između Vakufa i zakupaca. Obzirom na ranije pomenute mnogobrojne požare koji su uništavali vakufsku imovinu Vakuf je izgorjele objekte, u nedostatku vakufskih obrtnih sredstava, često davao pod idžaretejn zakup kroz koji je zakupac svojim sredstvima revitalizirao već postojeći stradali objekati. Vakuf je ostajao vlasnik objekta i iznajmljivao ga zakupcu, ali u ovakvom slučaju sa mogućnošću naslijeđivanja zakupnog odnosa od strane članova familije zakupca.
Isto tako je Vakuf u nedostatku sredstava za investicije, svoje prazne placeve davao pod mukata zakup kod koga je zakupac plaćao, obično jednom godišnje, ugovorenu zakupninu samo za zemljište, a postajao je vlasnik izgrađenog objekta koga je naslijeđivala njegova familija kao svoju imovinu izgrađenu na vakufskom zemljištu.
Objašnjeni odnosi zâkupa su morali da imaju svoj kontinuitet što je danas zbog minulih ratova na ovim prostorima kao i rušenja dijelova sarajevske čaršije u socijalističkom periodu kod imovine GH vakufa veoma rijedak slučaj. Zadržali su se samo pojedinačni slučajevi ranijih mukata zakupaca koji i danas koriste svoje objekte, a kod kojih u procesu restitucije Vakuf očekuje takvo rješenje koje će omogućiti ponovno izdavanje zemljišta.
Takođe su mnogobrojni idžaretejn zakupi u Gazi Husrev-begovom bezistanu prekinuti uoči i u toku Drugog svjetskog rata i više se sa istim zakupcima nikada nisu ni uspostavljali niti je od strane starih zakupaca postojao kontinuitet korišćenja prostôrâ. Poslije Drugog svjetskog rata socijalistička vlast je renovirala Bezistan i predala ga na korišćenje društvenom preduzeću. Nakon agresije 1992.-1995. godine, Gazi Husrev-begov vakuf je u kooperaciji sa Općinom Stari Grad kao izvorni vlasnik objekta svojim sredstvima renovirao unutrašnjost i napravio nove poslovne prostore. Obzirom na 100% ulaganje od strane Vakufa na pomenutu rekonstrukciju sprovođenje restitucije kod Bezistana će praktično da bude i preuzimanje u posjed kompletnog objekta.
Vakuf takođe nastoji da ranije vakufske objekte koji su potpuno nestali ili su u ruševnom stanju, pa je danas Vakufu praktično ostalo samo nacionalizovano zemljište koje kroz restituciju potražuje, revitalizira tako što pokušava da nađe potencijalne investitore sa kojima bi se sklopili povoljni ugovori kroz koje bi se novoizgrađena imovina ili njen odgovarajući dio zadržala u vlasništvu Vakufa. Na ovaj način je napravljen ugovor za obnovu Tašli hana, a vode se pregovori i za revitalizaciju Hastahane.
Tašli han
Vakufu je od nekadašnjeg Tašli hana jedino ostalo danas još uvijek nacionalizovano zemljište koje je zauzimao ovaj objekat. Uz sagalasnost Rijaseta IZ i Vakufske direkcije Uprava GH vakufa je potpisala Ugovor po kome u sklopu revitalizacije i obnove Hotel Evrope novi vlasnik ovoga hotela treba da izvrši obnovu jednog dijela Tašli hana prema usvojenom urbanističkom planu i ranije usaglašenom projektu obnove koji je naručio Vakuf. Nakon obnove Vakuf će da dobije u vlasništvo 50 % izgrađenog objekta.
Hastahana
Pred kraj osmanlijske uprave od sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa izgrađena su dva objekta «Hastahane» , odnosno vakufske bolnice na uglu ulica Halilbašića i Nadmlini. Ovi objekti su 1972. godine proglašeni spomenikom kulture kao prvi objekati takve namjene u našim krajevima. Danas je veći objekat u potpuno ruševnom stanju i potrebno je izvršiti temeljitu obnovu, a drugi, manji objekat, je moguće renovirati. Obzirom da se radi o objektima u kojima je nakon izgradnje organizovana prva bolnica, pa dakle spadaju u vakufske objekte humanitarnog, a ne komercijalnog karaktera, obaveza GH vakufa je da nastoji i nakon obnove uspostaviti namjenu objekata u općedruštvene svrhe, a idealno bi bilo da to budu neke funkcije u zdravstvu sa muzejskom postavkom stare bolnice eventualno u manjem objektu. Zbog prijeke potrebe za jednim punktom hitne medicinske pomoći na području Općine Stari Grad, Rijaset IZ, Vakufska direkcija i Uprava GH vakufa u potpunosti podržavaju inicijativu JU ZAVODA ZA HITNU MEDICINSKU POMOĆ KANTONA SARAJEVO da se objekti ranije «Hastahane» obnove i revitaliziraju na takav način da se mogu ustupiti na korišćenje ovome Zavodu.
Pored angažovanja na poslovima vezanim za navedene objekte u narednom periodu planiramo uraditi i adaptaciju drugog sprata objekta „Gazi“ i izdati ga za potrebe firme TERRANOVA o čemu smo već postigli dogovor. Na ovaj način će ovaj objekat od prikupljenih sredstava Vakufa u potpunosti da bude obnovljen i iznajmljen u punom kapacitetu.
Takođe planiramo uraditi rekonstrukciju sahat kule kako bi završetak ovih radova vremenski bio usklađen sa završetkom radova na GH biblioteci jer je jedino sahat kula objekat ovoga Vakufa koji nakon ratnih dejstava nije dobio obnovljen izgled.
Mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa,
Mustafa Vatrenjak,dipl.ing
